ponedjeljak, 27.04.2009.
Samo ozdravi mi ti...
Onaj-koji-mi-ne-izlazi-iz-glave, preko pola godine mlađi prijatelj, nešto između ljubavi i najboljeg prijatelja je bolestan i ima strašno visoku temperaturu. I spava. To dijete se nije odmaralo dvi sekunde u mojoj prisutnosti, stalno sa svojom loptom, skakuće uokolo, napucava u gol, dribla... A sada u 3 i po popodne spava sa fibrom. Ko što rekoh- samo ozdravi mi ti....
nedjelja, 26.04.2009.
Troublemaker
Ja u svom životu imam 4 osobe, najbolje prijateljice, koje mi strašno znače. A što da odlučim kada se dvije moje najbolje prijateljice posvađaju?
Prva prijateljica je hodala sa tim likom. I onda je lik prekinuo s njom, ne zna se kad, jer je on lagao o vremenu, prva krivo shvatila, druga krivo mislila. Ali ako uzmemo izjavu prve, ujutro je prekinuo s njom i iste večeri prohodao s drugom. Druga je mislila da su prekinuli prije 3 dana (kužite nepostojeći vremenski rok?) i pristala- dečko joj se otprije sviđao i nije vidila ništa loše u tome, kada su već prekinuli prije 3 dana. I onda slavlje! Saznalo se da druga hoda s likom i prva popi****a. Okrenula sve naše zajedničke prijatelje protiv nje- sada prelazi na cijelu školu. A druga ne komentira, nije joj važno što svi misle o njoj. Prvo što me je pitala kad smo pričale poslije toga bilo je 'Jel' se još družiš sa mnom?'
Naravno da se još družim s njom. Mogla mi je reći da izaberem, mogle su me obje tjerati na to, ali nisu. Ja balansiram nekako sa svim tim. Ali kada se to tek dogodilo, i možda zvučim sebično, meni je bilo najteže. Imam 4 prijateljice- prva i treća su si jako dobre i udružile su se protiv druge, a četvrta mi je rod, i nije joj toliko važno što se sa ostalima događa. I ja sam morala biti tamo, slušati kako moje najbolje prijateljice govore svašta i laži i istinu, svima kojima su stigli. Ja sam bila sama sa drugom dok su je svi ogovarali. Morala sam trčkarati uokolo da bih pričala sa njima, a one nisu popuštale. Sada je bolje- sada pričaju ponekad, ali nikad o njemu. I njega nitko ne krivi osim mene- jer on je pravi krivac. Ja ne mislim da je druga učinila ništa loše. Druga i lik su ko prst i nokat. Imaju nekih problemčića, ali im nije važno. Svi pričaju sa mnom, ne ogovaraju se. A ja samo čekam da se one pomire.
Imam osjećaj da ću se načekati,,,
utorak, 21.04.2009.
Savjet za sve vas tamo...
Nikad ne ostavljaj nekoga koga voliš zbog nekoga tko ti se sviđa.
-Nemoj ostaviti najbolju prijateljicu da bi hodala sa nekim tko ti se sviđa.
-Nemoj ostaviti obitelj da bi bila sa nekim za koga misliš da je Pravi.
-Nemoj ostaviti sebe da bi bio dio klike.
-Nemoj ostaviti ljubav svog života radi ljetnog flerta.
Nije vrijedno.
subota, 18.04.2009.
Life in plastic- it's fantastic
U jea! Što nam danas plastika ne može ućiniti- i kome. Dobna granica je davno pometena ispod tepiha. Uz dovoljan iznos novaca, možemo operirati i 10-ogodišnje dijete. Cure mojih godina već imaju silikonske implantate. Dečki ravnaju noseve. Liposukcija donosi golemu zaradu. Ali pod koju cijenu? Jesu li upale, infekcije i nepodnošljiva bol, modrice vrijedni toga?
Plastične operacije su danas sasvim normalne, dapače, što više, to bolje. Ljudi koji nemaju novca za to- a što, ajmo ih isključiti iz društva. Siromasi. Ružni. Ovo naravno nije moj osobni stav. Ovo je stav bliskih poznanika koji su na svojoj koži iskusili kako je plastični život fantastičan. Ne možeš umjetno postići vlastiti ideal ljepote i onda zadržati normalan, zdrav pogled na svijet. U nekom smislu sigurno, nisu to svi ljudi koji su se podvrgli takvim zahvatima. Ali je li stvarno normalno da je uvjet za bolju sliku o sebi nož i anestetik? Da li grudi Pamele Anderson i napumpane usne Jessice Simpson ikoga zavaravaju? Ikome pada na pamet, hej, baš lijepo izgleda ta cura sa ustima ko patka, ili klišeji poput, nosiš trojku? Samo? Dječaci, djevojčice, to je fejk. Nije baš najnormalnija stvar da curama prirodno izrastu dva brda Kilimandžara na prsima.... To je plastika- fantastika. A nama nije potrebna, i bez toga smo prekrasni i ovakvi kakvi smo baš zato jer takvi trebamo biti- klempavi, nosati, ravni... S razlogom smo takvi.
četvrtak, 16.04.2009.
Cause we are living in a material world
Znate ono kada dobijete lovu, bilo od staraca, bilo sa posla? I onda ne znate što ćete sa time i zaputite se u trgovački ili u grad? I onda kao bebica slinite nad raznim stvarima- koje vam vjerojatno i ne trebaju? I onda dođe vrhunac izlaska kada za tu i tu svotu kupite tu bespotrebnu stvarčicu i nema srenijeg na svijetu? Znate? Eeeeeeeeeee onda možemo pričati.
Zašto nam je to tako dobro? Zašto nema bolje stvari nego kad ispadnemo budale i ostanemo bez novaca? Zato. Zato što današnje društvo uvjetuje osjećaj sreće sa bezveznim stvarima. Zato što si u očima drugih ljudi nitko i ništa ako nemaš milijune milijarda bezveznih sitnica koje ti ne trebaju i samo zakrčavaju prostor koji nam treba za... što ono? Aha da, život! Tako se lako izgubiti u triviji sadašnjice kojoj je namjera stvoriti utopiju klonova koji se ne mogu normalno kretati zbog sitnica koje su, a kako se tko tome može protiviti, nužne za kakav-takav život?
srijeda, 15.04.2009.
Who is the teenage drama queen?
Kao što govori naslov prvoga posta na ovom blogu: tko JE kraljica drame? Ukratko, tko sam ja?
JA SAM: Mlada i naivna, još puno stvari mene čeka u životu.
STATUS VEZE: Nema je.
MENTALNO STANJE: Normalna osoba, blago anksiozna i depresivna.
ŽIVOT JE: A onoliko dobar koliko može biti.
PRIJATELJI: Mi nisu jača strana imam 4 najbolje prijateljice. Strašno sramežljiva osoba.
PLAŠE ME: Pauci, smrt i odlazak voljenih.
OD SEBE OČEKUJEM: Puno. Strah me da se ne razočaram.
Ja mislim da je za prvi post ovo dovoljno. Ništa drugo nije toliko važno. Nadam se da ćete čitati moje ispovijesti-i da nećete umrijeti od dosade...
KI$$
